Tragom sevdaha...

ponedjeljak, 28.04.2008.

Zajeb neke više sile

Po noći je nekako osobito teško.
Nevjerica u kombinaciji sa nesanicom;
gotovo osjetim kako me grliš
dok u fetus položaju ležim
i dopuštam da poližeš sol iz mojih očiju.
Otvorim oči...
...i nema te.

Nikada neću znati koliko točno
Ljubavi je potrebno
da čovjek opstane u borbi jedan na jedan.
Bilo ih je i koji su se manje voljeli,
pa umirali držeći se za ruke,
ili u razmaku od nekoliko dana - jedno za drugim.

Prvo si ti mene.
I drugi puta si ti mene.
Onda sam ja tebe.
Pa si ti mene opet.
I još jednom.
Pa ponovno.
I još jednom.
Pa sam ja tebe.
I opet, kad to nisam očekivala - ti si mene.
Vratila sam ti.
I još jednom.
I sad opet.

Bolesno naganjanje osveta
i lažni morali
koje smo si postavili.

Ja nikad nisam bila normalna.
Ali ti si nekad davno i bio.
Sad više nisi.
Naša shizofrenija me guši,
a ti si polako počeo tonuti.
Jednostavno sam odustala od pokušaja
da te izvučem
iz rake koju sam sebi iskopala.

Nisam namjeravala da ovako završiš.

Prvo si ti mene.
I drugi puta si ti mene.
Onda sam ja tebe.
Pa si ti mene opet.
I još jednom.
Pa ponovno.
I još jednom.
Pa sam ja tebe.
I opet, kad to nisam očekivala - ti si mene.
Vratila sam ti.
I još jednom.
I sad opet.

Možda smo sada konačno smirili duhove
koji su nas pratili.
Kako dvoje ljudi koji su rođeni jedno za drugo
na kraju shvate
da su greška u nekom višem sistemu;
zajeb neke više sile?

- 21:59 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.04.2008.

Pas pušten s lanca

Lobotomija;
riječi koje su se konstantno
vrtile,
poput disonantnih akorada
koji čine sve osim zvuka.

Naporno je bilo slušati to.
I opet.
I opet.
I opet.

Više ne.

Došlo je do zamrzavanja
čitavog sustava emocija i hormona
podređenih tebi.
Ne osjećam više ništa;
nema mržnje,
ali ni Ljubavi.

Nema ničega.
Uspio si ubit
svaku nit koja me držala za tebe.

Molim te,
sada me pusti.

Nadrasla sam ovo.

Volim te i uvijek hoću,
ali ti to nikada više nećeš znati.

"Neka vjetar nosi glas,
ništa nije vrijedno nas..."

- 21:40 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.04.2008.

Prešutno

Šutjet ću.
Neću te uvjeravati
u nešto u što ne želiš vjerovati -
odbijaš.

Moj odgovor
već znaš:
rezignacija.

Mirim se sa nezadovoljštinom
koja blica u tvojim bjeloočnicama.
U redu,
nemoj biti pristojan.
Književno govoriti
ne znači imati usađenu ljudskost.

Ne impliciram ništa.
Jesam li štogod rekla?

Prijatelj prestaje biti prijatelj
od danas;
otkad si i njega
okarakterizirao kao penis.

Uvjetovana afekcija nije Ljubav.
Dozirana afekcija nije Ljubav.
Štošta toga sa oznakom "LJUBAV", sve je osim toga.

Možda si pokušao
pregristi okusne pupoljke
kako ne bi izgovorio one ružne stvari.
Možda, vjerojatno,
sam to i zaslužila.
Ali to ne znači da si to morao govoriti,
ne na taj način.

Dosta mi je.
Ja nisam stroj.

- 22:35 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.04.2008.

Jeka

Moždano preminula;
odbljesak jeke
u nečemu stranom na meni.

Nešto potpuno drugačije.

Razložna supstitucija
mene mnome.
Možda ne potpuno jasno,
ali svrhovito
i jezovito blizu.

Za nepotrebnim ponekad vapimo
kao za sićušnom mrvom kruha
nakon isposničkog trpljenja.

Ponekad mi upravo
to treba.

- 22:12 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.04.2008.

Raspad sistema

Rapa Nui izrazi lica

Riječ - dvije s Drevnima
i ispunio si mi želju.
Kao kroz snove,
snijeg se lijepi za moje plahte
budeći me
vrišteći
ispod moji stopala.

Ne vidiš
već dugo vremena.
Slijep za stvarnost...
Slijep, a katkad gluh.

Toliko različitih
izraza gađenja
kojima kitiš poglede na mene;
čitav Rapa Nui
u samo nekoliko sekundi.

Odakle?
Do kada misliš
gledati u prošlost
na mojim dlanovima?

Varijacija na temu

Uznemiruje me nesuvislost
koja kipi u moje uši
u pravilnim intervalima -
treptajima.

Starija.
Sva ljepota nestala je;
ogoljeni ektoplazmatski organi
obavljaju sve programirane funkcije.
Varijacija na temu.

Animalističke slutnje:
njušim, čujem
okus vlastite abdikcije.

Nježnost je ishlapila.
Očekujem finalni udarac,
pasivno,
bez blokade.

Samo neka prestane.

Ti i ja

Imam te ondje
gdje ne znaš da te imam.

Onaj osjećaj strepnje u potkoljenicama
kada me ugledaš u daljini:
spazmus strepnje
koji te siječe radijativno se šireći
po tvom trbuhu –
to sam ja.

Gledaš u nebo,
vidiš me.
Gledaš u rijeku,
vidiš me.

Imaš me ondje
gdje ne znaš da me imaš.

Onaj osjećaj u potkoljenicama
kada te ugledam u daljini:
spazmus strepnje
koji me siječe radijativno se šireći
po mom trbuhu –
to si ti.

Gledam u nebo,
vidim te.
Gledam u rijeku,
vidim te.

Uzročno – posljedična veza
Ljubavi i Mržnje.